HAJDUČKA TRAVA…

Ovu biljku ukratko nazivaju hajdučica, a prepoznatljiva je po svojim belim sitnim cvetovima, a važi za biljku koja ima gorku materiju u sebi, ali i etersko ulje, potom smolu, onda i ahilein koji je poznat po tome što zaustavlja krvarenje.

Hajdučica leči bolesti stomaka, i pomaže pri teškoćama otežanog varenja creva, a koristi se i za lečenje hemoroida, kao i za lečenje čira na želudcu, zatim kao lekovito sredstvo podesno za iskašljavanje, i na kraju ono najvažnije – hajdučica pomaže kod jačanja organizma.

Ovo je biljka čiji se čaj može piti u jako velikoj količini, čak i umesto vode te ne čudi što se za ovu biljku veli da je bez nje život čovekov nezamisliv. Posebno je važna ženama ova biljka, jer ih štiti od mnogih tegoba. Ova biljka reguliše kod žena neredovne mesečne cikluse, a dobra je hajdučica i za žene koje uzale u klimaks (za žene svih uzrasta i dobi). Ovaj čaj štiti ženama i matericu i jajnike.

Najbolje je cvetove hajdučice nabrati kad je sunce najjače. Takođe hajdučica pomaže i kod noćnog mokrenja, kod migrena (može da izleči migrene, ali se čaj mora piti u većim količinama), rešava probleme unutrašnjeg nemira, leči upalu živaca.

Za hajdučicu se veli da je to biljka koja leči gotovo sve bolesti i tegobe, a tamo gde ništa nije uspelo da pomogne, na kraju pokaže se da pomaže samo hajdučka trava.

Ova biljka zaslužna je i za čišćenje krvi, te pomaže kod stvaranja crvenih krvnih zranca, a dobro deluje na koštanu srž, pomaže kod bolova u leđima, kod reume, prehlade, reguliše rad bubrega, a rad jetre dovodi u normalno stanje, zatim reguliše stolicu (probavu), pomaže kod poremećaja cirkulacije i grčeva.  Svi koji boluju do angine pectoris treba da što više piju čaj od hajdučke trave, itd.

KANTARION…

Ovu biljku nazivaju još i gospin cvet ili bogorodičina trava, ali pored ovog imena kantarionu se pripisuje još nekoliko u nizu narodnih naziva i imena.

Ulje kantarionovo čuveni je melem koji leči mnoge rane, ali i služi da bi se njime odagnali bolovi, eliminisali upalni procesi, itd.

Sve u svemu kantarion je lekovita i veoma aromatična biljka, koja pored tamisnke materije sadrži i etarsko ulje.

Pored rana ovim uljem mažu se posekotine, kao i opekotine (posebno one dobijene sunčanjem). Ovim uljem mogu se mazati i hemoroidi, te onda takve rane brže zarastu, a kantarionovo ulje ima i antiseptičko dejstvo.

Čaj od kantariona pije se u slučaju raznih stomačnih tegoba, protiv čira na želudcu, protiv bolova jetre, kao i protiv proliva. No, ovaj čaj, a kako nas poučava čuvena travarka Marija Treben treba piti i tamo gde ima oštećenih živaca, kao i drugih nervnih tegoba, ali i tamo gde ima nesanice, nervne slabosti, itd.

Ova biljka u stanju jeste da reguliše i tegobe kao što su noćno mokrenje, govorne smetnje, histeriju, mesečarenje, depresiju, neredovne mesečne cikluse, itd.

Pored čaja od biljke kantariona može da se napravi već poznato kantarionovo ulje, kao i tinktura, ali i sedeća kupka.

DA LI STE ZNALI…

Da li ste znali, one male pčelice koje vidite uveče kako sede na cveću jesu stare pčele.

Stare i bolesne pčele se ne vraćaju u košnicu na kraju svoga dana.

Noć provode na cveću, a ako imaju priliku da vide još jedan izlazak sunca, nastavljaju svoju aktivnost unoseći polen ili nektar u koloniju.

One to čine osećajući da je njihov kraj blizu.

Nijedna pčela ne čeka da ugine u košnici da ne bi opteretila druge, ostale.

Dakle, sledeći put kada vidite staru malu pčelicu kako sedi na cvetu dok se noć približava…

… zahvalite maloj pčelici za njenu doživotnu službu.

(prevod sa engleskog)

MICELIJUM…

Da li znate šta je micelijum?

Micelijum ili mikoriza jeste gljiva koja se širi pod zemljom stvarajući mrežu veza između svih biljnih vrsta, nešto poput interneta, što im omogućava ne samo da komuniciraju, već i da se brinu o sebi, da se štite (zaštićuju), hrane. I snadbevaju se zalihama vode.

Kada se drvo iz šume poseče, ovaj micelijum saopštava mnogim drugim i ostalim stablima u šumi da jedno od njih umire, a sva ostala stabla kroz micelijum počinju da brinu o preostalom stablu kako bi pokušali da spasu taj život. Oni ga hrane vodom, štite ga. Jer taj umirući balvan jeste deo šumske porodice.

Sve ima jezik. To je univerzalni jezik.

Načimo da se ponovo povežemo sa ovim neverbalnim jezikom, shvatajući da smo svi deo jedne iste stvari.

Nismo ni superiorni ni inferiorni. Mi smo kao deca koja imaju još mnogo da nauče od starijih, od drveća i šume i pre svega od naše Majke Zemlje.

(prevod sa engleskog)

PČELA NAJMANJI ŠAMPION ŽIVOTNE SREDINE…

Polen igra krucijalnu ulogu u reprodukciji biljaka. Proces oprašivanja uključuje ova sitna zrnca idući od muškog dela jednog cveta, do ženskog dela drugog cveta. Kad se ovo dogodi, genetska informacija ono što sadrži unutar polena jeste prenos od cveta do cveta. Zrnca polena mogu putovati putem vetra ili vode, no ona se obično šire (raznose) kroz saradnju sa drugim živim stvorenjima, kao što su insekti, ptice, gušteri, pa čak i neki sisavci. Oprašivanje je veoma važno za nas zato što mi ljudi zavisimo od biljaka. Biljke koriste energiju od sunca putem fotosinteze i pretvaraju je u stvari koje mi nalazimo kao veoma korisne, kao što je to hrana. Zapravo procenjeno je da jedan od svaka tri zalogaja koje pojedemo jesu napravljeni verovatno od oprašivača.

Pčele su neverovatna stvorenja! Da li ste znali da je jedna od najvažnijih stvari koje rade oprašivanje biljaka? Otprilike 90% naših divljih biljaka i 30% naših prehrambenih useva zavisi od oprašivača kao što su pčele, zahvaljujući kojima se razmnožavaju.

Što više učimo o oprašivanju, sve više shvatamo koliko je to čudno i divno. Hajde da se zahvalimo jednom od najmanjih svetskih šampiona životne sredine – pčeli.

(prevod sa engleskog)

MALI KUPUSAR…

Neki leptiri prezimljuju kao lutke. Mali beli leptir kupusar (Pieris rapae) već se prvi put pojavio unutar ”Hirošime” 14 marta 2024, pre tri dana! Kada dani postanu topliji i sunčaniji, a biljke divlje gorušice počnu da rastu, prekidaju dijapauzu (fazu potpunog mirovanja). Njihove biljke domaćini uključuju kupus, brokoli i drugo zelenilo, kao i Lobularia i Sweet Alissum. Uživamo u sjajnim belim krilima i nežnom uzorku leta. DA LI STE ZNALI? Njihov životni vek kao odraslog leptira traje samo 7-10 dana.

(prevod sa engleskog) https://pogledajstvarnostusebi.blogspot.com/

NEKE ZANIMLJIVOSTI MESEČEVIH CIKLUSA I RITMOVA…

U biodinamičkoj poljoprivredi postoje  mesečevi ritmovi, koji nam govore tek sledeće, a o svemu više na samom kraju knjige Rudolfa Štajnera “Poljoprivredni kurs”. O  svemu tome piše  Sonja Višnjić Žižović, prevodilac i priređivač pomenute knjige, izašle kod nas 2022. Evo, šta bi od svega toga trebalo još izdvojiti, negde pribeležiti, zapamtiti, itd.

U “Uvodu” moglo se saznati za dr Kolisko koja je vršila laboratorijske analize, od 1927-35 goidne, a našla da je najbolje sejati na 2 dana pre punog meseca sledeće biljke: zelenu salatu, beli kupus, praziluk, paradajz, grašak, pasulj, kukuruz, pšenicu, ovas, ječam. Ako se sve ovo poseje na 2 dana pre punog mesca biljke će izrastati jače, a imaće više cvetova, bolji rod. Bolje je sejati 2 dana pre punog meseca, nego 2 dana pred mladinu. Svoje radove ova naučnica temelji na učenju Rudolfa Štajnera.

Prvi pun mesec u februara 2024 godine, biće ubrzo, 24-og u iduću subotu, oko 13 sati i 30 minuta, tako da bi najidealije bilo sejati u četvrtak 22 februara, već posle pola 2, tj. posle ručka, bez ikakve bojazni. A treba probati posejati samo ono što će podneti mrazeve ako ih još slučjano bude: salatu, rani kupus, rotkvice, itd.

Pored ove pomenute naučnice, sa mesečevim menama eksperimentisala je Marija Tun, koja je napravila setveni kalendar vezan za 4 mesečeve mene. Mesečeve i sunčeve cikluse poštovali su mnogi stari narodi Arapi, Grci, Kinezi, Egipćani, Vavilonci, Inke, Asteci, Maje, itd. Oni su precizno znali kada je vreme za setvu, a kada za žetvu. Mnogi od njih poznavali su bolje astrologiju, astronomiju, a nas danas sve astrološki ovde u ovom pričanju zbunjuje.

U XVII veku živeo je travar i botaničar po imenu Nikolas Kalpeper koji je tvrdio da na srce, cirkulaciju, krv i kičmu utiče Sunce, dok Mesec utiče “na rast, plodnost, grudi, stomak, matericu i menstruaciju”. Mladina ili mlad mesec utiče na biljne sokove, koji su skoncentrisani u korenu. Rastući mesec podiže biljne sokove ka stablu i granama biljke. Pun mesce ili uštap biljne sokove penje ka krošnji, u grane, u lišće, u cvetove i plodove. Opadajući mesec sokove spušta i koncentriše se u stablu i granama.

Govorilo se da useve iznad tla treba sejati i saditi u dane između mladog i punog meseca, a useve ispod tla saditi između punog meseca i narednog mladog meseca, prvi usevi se sade u vreme svetlosti, a drugi u vreme tame. Zeljaste biljke i sve lisnato treba saditi u mladini, a povrće, voće i cveće u vreme punog meseca.

Najbolje će klijati sve ono što se poseje malo pre punog meseca (2-3 dana preuštapa). Orezivanje se vrši u vreme opadajućeg meseca, čak se i plodovi za skladištenje beru u vreme opadajućeg meseca. U sve ovo treba uključiti i astrologiju, koja kaže: ”Voćke i žbunasto treba saditi kada Mesec prolazi kroz konstelaciju Vatre” (Ovan, Lav, Strelac)”. I mene najviše u ovom “Poljoprivrednom kursu” zbunjuje i sve mi čini posebno teškim astrologija (i kad se u to zapetljam tek ništa ne znam).

Srećom priču o 4 mesečeve mene, mogu da primim. U vreme mladog meseca treba đubriti, uklanjati korov, saditi travu, itd. U vreme rastućeg meseca treba orezivati samo obolelo voće, sejati i saditi cveće, kalemiti, a izbegavati zalivanje cvetnih biljaka. U vreme punog meseca treba orezivati, sejati saditi višegodišnje biljke, presađivati. U vreme opadajućeg meseca treba sejati saditi korenje, zalivati cvetne biljke, đubriti, itd.

U biodinamičkoj poljoprivredi govori se o 5 glavnih mesečevih ritmova.

Prvi mesečev ritam zove se rastući i opadajući, a taj period utiče na rast biljaka, i traje od jednog do drugog punog meseca, a zove se prva i druga četvrt. Najpodesnije vreme za setvu jeste 2-3 dana pre punog meseca za bilo koje seme. Mesec koji pada naziv je za treću i četvrtu četvrt. U prvoj četvrti seje se zeljasto bilje, u drugoj seju se mahunarke i cvetnice, u trećoj korenje, a u četvrtoj povrće koje daje plodove i cveće.

Drugi mesečev ritam zove se uzlazni i silazni, a utiče na klijanje, rast i izlečenje biljaka. Silazni mesec pojačava ukorenjivanje nakon presađivanja i porast korena, upija đubrivo i kompost, te u ovo vreme treba praviti kompostnu gomilu, primeniti đubrivo dobijeno iz kravljeg roga, orezivati voćke, grmlje i žbunje.

Treći ritam vezuje se za 4 elementa Zemlju, Vazduh, Vatru i Vodu. Korenje se seje kad je Mesec u konstelacijama sa Devicom, Jarcom i Bikom. Zeljasti usevi u vreme Raka, Škorpije i Ribe. Krompir i cvetnice u vreme Vodolije, Blizanaca, Vage. Voće, plodovi  i seme u vreme Lava, Strelca, Ovna. Itd., itd., ali ja ovo ne razumem i dalje.

Četvrti ritam jeste onaj u kome je Mesec najudaljeniji od Zemlje i kad je Mesec najbliže Zemlji. Prvo je apogej (tada povrće brže cveta), a drugo je perigej (seme jedva klija, vene).

Peti ritam jeste kad Mesec prolazi kroz eklipsu i tada biljke ne dobijaju sunčevu il imesečevu energiju.

Mesec utiče na Zemlju, te se veruje da će pasti kiša posle punog meseca, kao i posle mladine. Svemu treba prići razumno. Imamo povećanu svetlost od mladog do punog meseca, a imamo i smanjenu svetlost od punog do mladog meseca. Svetlost je najjača u vreme punog meseca. Biljke koje rađaju iznad tla treba sejati u prvoj četvrti. Biljke koje rađaju ispod tla treba sejati  u drugoj četvrti. Kompost ili đubrivo treba primeniti u trećoj četvrti. U četvrtoj četvrti obrađivati zemljište. Itd.

Korenje (cvekla, šargarepa, krompir, luk, repa, itd.) dakle biljke koje pripadaju elenetu Zemlje terba sejati u Biku, Devici i Jarcu. Lisnato bilje, zeljasto, kupus, salatu, spanać, prokelj, tj. elemente vode treba sejati u Ribi, Raku, Škorpiji. Cvetne biljke brokoli, karfiol, elemente vazduha treba sejati u Blizancima, Vagi, Vodoliji. Pasulj, grašak, paradajz, kupine, elemente vatre treba sejati u Ovnu, Lavu, Strelcu. I svaki put kad u poljoprivredu upadnu ovi znaci zodijački, ja sve manje shvatam šta treba činiti.

Krompir se seje u danu korena. Useve ispod zemlje treba sejati u vreme kada se mesec smanjuje. U prvoj četvrti treba sejati biljke koje rastu iznad tla, zeljaste biljke, žitarice, brokoli, kupus, karfiol, celer, kukuruz, salatu, luk, spanać, krastavac (koji je uvek izuzetak). Druga četvrt, kad treba sejati pasulj, patlidžan, grašak, paprike, bundeve, padradajz, lubenice, žitarice. Treća četvrt lukovice, korenje, drveće, žbunje, cveklu, šargarepu, luk, krompir, rotkvu, repu, grožđe, ozimo žito. Četvrta četvrt traži obradu, plevljenje, uništavanje štetočina, itd.

U vreme mladog meseca ljudski organizam ima najjaču sposobnost da se očisti od svih otrova i tada obično treba postiti. U to vreme bolesno drveće treba orezivati, jer nakon toga drvo ozdravi. U rastući mesec rane i povrede teže se oporavljaju, a sve uneto u organizam ima duplo jače dejstvo, jača nas i gradi. U vreme punog meseca rane više krvare te tada ne treba vršiti operacije. U vreme smanjenog meseca operacije su uspešnije, kućni poslovi se lakše obave, čak su i efikasniji poljoprivredni poslovi, te tada treba sejati, saditi krompir, luk, šargarepu, sve ispod zemlje što raste, itd.

Hipokrat je lečio bolesti obraćajući itekako pažnju na položaj zvezda. Ako se vratiomo biodinamičkoj poljoprivredi treba znati da sobno cveće  i cveće na terasi treba zalivatiu dane lista i to kišnicom ili ustajalom vodom. U danima cveta ne treba zalivati, jer će tada biljka postati podložna štetočinama i lisnim vašima.

Zajedno mogu da rastu, i ovo su sve povoljne simbioze: šargarepa i luk, paradajz i luk, paradajz i celer, salata i rotkvice, grašak i celer, krompir i kupusasto povrće. Zatim krastavac, luk, pasulj, celer, cvekla, zelje, salata, keleraba, kupusnjače. Krompir, spanać, pasulj, keleraba, mirođija. Celer i pasulj, spanać, luk, paradajz, keleraba, kupusnjače, krastavac. Peršun i paradajz, luk, rotkvica, krastavac. Paradajz, celer, spanać, luk, kupusnjače, keleraba. Mladi luk, salata, pasulj, šargarepa. Spanać, paradajz, pasulj, jagode, keleraba. Šargarepa, krompir, kupusnjače. Salata, luk, paradajz, pasulj, rotkvice, rotkva, morođija, grašak, krastavac, jagode, šargarepa. Kupusnjače, mladi luk. Luk, paradajz, jagode, krastavac, salata, keleraba. Jagode, mladi luk, kupusnjače, rotkvice, salata, spanać, luk. Preporučljive i poželjne su uvek rotacije biljnih kultura, ali šta kad se nema alternative, kad se nema prostora za takve manevre.

Nepovoljne simbioze su: pasulj i luk, paradajz i crveni kupus, zelen (peršun) i salata, krompir i luk, kupus i luk, paradajz i cvekla, grašaki pasulj, paradajz i grašak.

Povrće se presađuje pri rastućem ili pri silaznom mesecu. Štetočine pobeđujemo rotacijom useva. Kad napravimo tečnost za prskanje biljaka treba da to sipamo samo za koren i oko korena i tako lečimo i štitimo biljke, a nikad ne treba prskati stablo, list ili cvet. Treba kuvati biljne čajeve. Za leptire kupusare čaj od nane, žalfije, paradajza, majčine dušice, crnog pelena. Za lisne vaši od koprive. Protiv mravi lavandu ili uginule ribe u zemlji. Za miševe beli luk, za gljivice preslica i luk, za plesan lukovičaste biljke. Štetočine uništavati u vreme smanjenog meseca. biljne lekove (čajeve) treba pripremiti pre punog meseca, dakle dve šake biljke staviti u 10 litra vode i to da odstoji 24 sata, a posle razrediti vodom i zalivati koren. Protiv puževa treba se boriti u vreme rastućeg meseca. Ljusku od svežih zdrobljenih jaja posuti oko leja. Ili posuti drveni pepeo i piljevinu ili posaditi crni luk, beli luk i žalfiju u blizini.

Korov se uništava u vreme smanjenog meseca, jer korov buja u vreme rastućeg meseca. Treba pleviti u vreme smanjenog meseca, jer tada korov neće više rasti. Voće se kalemi u vreme kad mesec raste, a najbolje blizu punog meseca u danima ploda.

U vreme rastućeg meseca češće su poplave, a klizišta nastaju u vreme kada se mesec smanjuje. I grom će udariti svako drvo koje se uvija u levu stranu. Da drvo ne bi istrulilo najbolje ga je seći u martu. Daska se neće ucrvati ako se drvo odseče u vreme meseca koji raste. Drva za ogrev najbolje je seći u oktobru u vreme rastućeg meseca.

Itd, itd…

NA KRAJU “POLJOPRIVREDNOG KURSA”…

Šta je Štajner još kazao u sedmom i osmom predavanju svog “Poljoprivrednog kursa” odražnog 1924 godine u Kobervicu, 15 i 16 juna, a kada je nastavio da se bavi temom uzgoja domaćih životinja, ali i temama vezanim za voćarstvo i povrtarstvo, naglasivši kao i svaki prethodni put ono najvažnije da je u čitavom Univerzumu čiji smo mi samo sićušni deo sve u međusobnoj povezanosti, gde sve utiče jedno na drugo. A to što se dosta ptica uništilo uticalo je ne samo na zemljoradnju, nego i na šume.

Rudolf Štajner kaže: ”Moramo naučiti da misterije rasta posmatramo makrokosmičkom inteligencijom… ono što  raste na drvetu ima drugačiju biljnu prirodu  u vazduhu i spoljašnjoj toploti od onoga što raste u vazduhu i toploti bilizu tla, razvijajući zeljastu biljku koja izrasta neposredno iz tla… Pogledajte biljke koje izrastaju direktno iz tla. Istina, njih okružuje astralni oblak. Međutim, tamo gore, oko drveta, astralnost je daleko gušća. Naše drveće je nakupljena astralna supstanca… drvo je sakupljač astralne supstance”.

Potrebno je steći viši ezoteričniji nivo mudrosti, a to nije vidovitost u strogom smislu te reči, već nešto sledeće, a po rečima Štajnera: ”Onda ćete osetiti razliku između biljne atmosfere siromašne astralnošću, koju možete namirisati među zeljastim biljem koje raste na zemlji, i biljnog sveta bogatog astralnošću kojeg imate u nozdrvama kada udahnete prelepi miris koji dopire sa krošnji”.

Svaki poljoprivrednik po Štajneru može steći ovu “jasno-osetljivost”, što je nekada bilo poznato i kao “instinktivna prozorljivost”. Drvo iznutra poseduje živost ili eteričnost, i tu se nalazi njegov intenzitet života, a gore u visnama krošnje drvo ima svoju bogatu astralnost. Iznutra drvo je siromašno etrom, a kore drveta je mineralan, više nego kod biljaka, te zato koren lišava zemljište eteričnosti, a takvo tlo je mrtvije u okruženju korena drveta, nego kod korena biljaka. U krošnjama je pak bogata astralnost  što privlači korisne insekte, oprašivače, itd. A da nema drveća ne bi bilo ni insekata kaže Štajner. Insekti žive samo zahvaljući postojanju drveća. Svaka biljka može postati drvenasta, a sve što raste naviše teži da postane astralno. Svaka biljka ima sklonost da postane drvo. A zemljište koje je previše živo, prepuno je podzemnih životinja, posebno kišnih glista, koje Štajner naziva zlatnim stvorenjima, prelepim stvorenjima, jer kišne gliste ostavljau zemlji toliko eteričnosti koliko joj je potrebno da bi biljke rasle. Takav  podzemni živi svet mnogo je važan za vegetaciju, a takođe važne su i ptice, pored insekata,  a još važnije jeste da ptice i insekti obleću oko naših setvenih parcela i imanja. Još jednom Štajner ističe koliko je sve u Kosmosu povezano.

Šuma je mudra, te ima sposobnost samopošumljavanja. Šume ne treba krčiti, seći, već štititi, čuvati. A kada je vegetacija kržljava  onda taj prostor  treba pošumljavati, a tamo gde vegatacija silno buja šume treba iskrčiti. Sa krečom, tj. sa mineralnom prirodom tla  povezan je svet crva i svet larvi kaže Štajner, a svet ptica i isnsekata povezan je sa astralnom prirodom. Ljudi su postali previše intelektualni, te više ne znaju kako treba postupati i zato sve moramo ponovo da naučimo, te da oživimo izgubljene stare mudrosti. A kako treba postupati nekad se znalo po osećaju. Postaćemo dakle pametni tek ako primenimo duhovnu nauku o kojoj nam priča Štajner,  a duhovna nauka kako sam kaže dalje nije pametna, već je to nauka koja teži mudrosti. Ako ne bude četinarskih šuma, neće biti ni ptica, a ako nema grmlja i žbunja posebno ako ne bude lešnika neće biti sisara, a životinje od svega najviše vole žbunje i grmlje. Isto tako sa svetom bakterija i parazita povezan je svet gljiva. I bilo bi dobro da livade imaju i gljive. Životinje upijaju vazduh i toplotu, a biljke žive sa zemljom i vodom, te otuda proizilazi da biljke daju, a životinje žive od uzimanja. To je Štajner našao i kod pesnika Getea koji je kazao da u prirodi sve živi ili od davanja ili od uzimanja.

Poslednje osmo predavanje bila je vrsta dopune svemu što je već kazano  u prethodnih 7 predavanja. i sada je govorio Štajner o tome kako treba hraniti svoje domaće životinje. Po Štajneru  u poljoprivredi najvažnije jeste razumeti suštinu. Životinje imaju dvočlane organizme. Životinje treba da žive u svetlim štalam na otvrenom prostoru, na pašnjacima. Balega se transformiše “u plemenitu moždanu masu gde postaje osnova za razvoj ega”.

Isto tako svako imanje je živ organizam. Mladoj stoci po Štajneru treba davati onu hranu koja stimuliše ego sile, a toga najviše ima u hrani zvanoj seno. Svežu zelenu detelinu treba da jedu krave muzare, ako želimo da nam daju više mleka. Tovnoj stoci, recimo svinjama, treba davati kuvanu i poparenu hranu. Stoci se takođe daje i stočna so. Preterana upotreba krompira u ishrani dovela je do toga da su ljudi postali previše materijalni. Krompir treba jesti da bi stimulisali mozak i glavu, ali ne previše, ne preterano često.

Zatim je Štajner izrazio veliku zahvalnost grofu Kajzerlinku i njegovoj supruzi na čijem imanju je “Poljoprivredni kurs” i održan u trajanju od prethodnih 10 dana. Nakon osmog, a poslednjeg predavanja usledio je još jedan razgovor, gde Štajneru postavljaju pitanja, a on odgovara. I tada je kazao da osoka i đubrivo moraju da idu zajedno, jer je osoka ima veću astralnost, a đubrivo ima jaču ego silu. Od februara do avgusta treba praviti preparate protiv  insekata. Kad  ima mraza onda ima pojačanog kosmičkog zračenja u tlu. Jaki mrazevi štetno deluju na rast biljaka, jer tada u zemljište ulazi previše neba kako objašnjava Štajner.

Onda će kazati da elektricitet nije namenjen da u živom svetu deluje, niti je namenjen da pomaže živim bićima, jer ne može nešto takvo da radi, pošto se elektricitet nalazi na nižem stupnju od čoveka. onda je kazao da je ljudski izmet kao đubrivo najštetnije, te treba ga koristiti samo onoliko koliko se proizvede na jednom imanju. Zeleno pak đubrivo korisno je samo za voćke, jer pospešuje rast lišća.

U jednom razgovoru, u dodatku,  sa dr Štrajherom Štajner je govori mnogo toga, te i o štetnosti veštačkog đubriva, te koliko to ukiseli tlo. Štajner je tada kazoo da za rast biljaka najidealnije jeste stajsko, a ne biljno đubrivo. Zeljaste biljke treba saditi na suvljem tlu, a žitarice na vlažnom. U štalama životinje ne treba da dišu jedna drugoj blizu, jer na pašnjaku, na otvorenom životinje pasu udaljene jedna od druge. Loši uslovi u štalama stvaraju bolesti i infekcije. U zemljište treba ubacivati kompost, humus, lišće, itd…