PRIČA O KRALJU KOJI JE POSEDOVAO DIVLJE PSE…

Neki kralj izvesnog kraljevstva imao je 10 divljih pasa koje je koristio da muči i pojede neke od svojih slugu koji su načinili grešku (koji su pogrešili). Jedan od slugu dao je svoje mišljenje nazvavši sve to pogrešnim. Ali kralj to uopšte nije voleo te naredi da se taj sluga baci psima. I sluga reče:

“Služio sam te 10 godina i ti si mi ovo učinio. Molim te, daj mi 10 dana pre nego me baciš ovim psima”.

Kralj pristade. U tih 10 dana sluga je otišao kod stražara koji su se starali o psima (vodili računa o njima) i reče im da bi voleo da služi pse narednih 10 dana. Stražari biše zbunjeni, ali se složiše. Sluga poče hraniti pse. Čistio ih je, kupao i obezbeđivao sve vrste komfora (udobnosti) za sve njih. Kada je isteklo tih 10 dana kralj naredi da se sluga baci psima zbog one njegove kazne. Kada su slugu ubacili unutra pred pse svi su bili zapanjeni videći kako psi ližu stopala onog sluge. Kralj bi zbunjen onim što vidi, te reče:

“Šta se desilo mojim psima?”.

Sluga odgovori:

“Služio sam pse samo 10 dana i oni nisu zaboravili moju službu još. Tebe sam služio čitavih 10 godina, a ti si zaboravio sve već kod moje prve greške”.

Kralj je shvatio svoju grešku i naredio da se sluga oslobodi.

(prevod sa engleskog)

18 JUN 2024…

Pre velike vrućine na planini, a ispod kamenjna navadim olako 4 džaka crnice zemlje…

Danas nemam vremana za 10 hiljada koraka, već samo malo peko 2 hiljade, jer najviše tabanam u mestu…

Danas nemam vremena za dokoličenje, za prvo jutarnje čitanje, za izležavanje, a ni za fotografisanje…

Predeo je isti kao i juče, s tim što danas u ruci držim lopatu, kupim šut po gradilištu, pomažem mami da bar podelimo posao, ona izbaci šut, a ja natovarim kantu punu šuta do vrha…

Gde gdo nas dve stignemo mi sve očas posla očistimo, tako navikle kad rasturamo i kompost…

Po povratku sa planine ne znam gde ću pre…

Prvo kupusom i blitvom nahranim ćurane i tako očistim setvenu zonu uz drvaru, te uskoro mogu da je srušim i zauvek uništim, jer tu puštam da raste trava…

U “Hirošimi” berem 6 komada zrelog čeri paradajza…

Potom berem i jedan manji zreli paradajz…

Onda ponovo naberem punu vanglicu svežih krastavaca…

I na kraju branja, odberem jednu zelenu šilju papriku…

Onda uberem prvu tikvicu lunga di Napoli od 600 g težine, mašala…

Jednu tikvicu koja je počela da truli i žuti sečem i bacim ćuranima i to ponovo sa one vreže dobijene na poklon…

Onda sam došla do jedne dobre i duže, veće palete i taman koliko mi treba da dobijem četvrtu završnu stranicu na svom kompostištu koji je još malo više ovim produžen…

Sada sve deluje svetski, a dakle pravo kompostište…

Čekićem zakucan samo dve armature sa čela, da drže paletu…

Malo sam vilama navlačila u to prazno proširenje materijala, ali uskoro i to ćemo nasipanjem otpada pokriti i poravnati…

Napolju sve suvo, sve danas svenulo, mora da je u nizini danas bilo pakleno, pa smo zalivale tikvice, a u “Hirošimi” zalijem crevom samo paradajz i čeri, a sinoć su vodu dobili krastavci i paprike…

Biljke treba spremiti i za sutrašnji vreli dan…

Danas jeste bilo mnogo toplije nego juče, ali i dalje naš rekord od 46,6 nije oboren u “Hirošimi”…

Sutra me čeka sličan posao, a ponovo da napunim bar 4 džaka zemlje planinske…

Itd… https://pogledajstvarnostusebi.blogspot.com/