STIHIJA VIĐENJA…

Ispred nepromenjene reči misliš

Sićušan nepomičan leptir

Zarobljen u reč zbogom

Izrasta kao drvo mnogostruko

Ako hoćeš baš da saznaš

Misliš na srnu hitru

Šro preko puta planinskog

Pretrča iznenađena

S desna na levo jureći

U šumski zaklon svoj

U tri munjevita skoka

Brzonoga nestade

Među šumskim nemim stablima

Kao da ispisuje slova

Kakva slabost misli odgovaraš

Misliti na sablasno i banalno

Stihija viđenja

Zapljusne fatalizam trave

Lepote u snegu zatočene

U oku sklapaš komade

Usrdnosti svoje

Pobeđuješ melanholiju tla

Koraci propadaju oko panja

U nekoliko vrsta snežnog smeta

Zaglavi se lovačka čizma teška

Još nas iskušava duh zime

Još nas nagriza hladnoća zubima

Cvokoću beli i crni borovi

Toržestveni, uspravni, uspavani

Vres prikuplja pobedonosne snage

Da vedrinom purpurnih cvetova

Istisne tužne tonove sivila

Iz hiljadu i jedne pesme

Koje je naizust savršeno ponavljao

Usputno u kofere praznine slagao…