PČELA NA KAMENU…

Šta je našla pčela danas u samo jednom kamenu ili na kamenu, i to na kamenu koji niko živ pomeriti ili podići danas nigde neće. Nađe li možda tu trunku spasa ili kakva drugog predaha. Dakle šta je našla pčela na današnjem sunčanom martovskom danu, i čemu li sve tu ne beše ova pčela na tragu. Nađe li konačno svoje toplo pravo osunačno mesto ili svoj dugo traženi kamen toplote, energije, tu na suncu popodnevnom, na čistom zraku tek ozakonjenog proleća, a na samom početku svih predivnih probuđenja. A bila je pčela zapravo kao zalepljena i kao da stade na neki zid kameni i kao da se nepomično nevidljivo vere, uspinje. Da li je zaista tu stala i zastala iz baš takvih razloga, jer je možda i ona sustala danas od kakva stresa ili umora, a mora da ipak nije odustala. Zar taj topli kamen nije grejao kao košnica njena brižna majka. Bila je nečujna, nepomična, spokojna i kao da u tom trojstvu nešto šapuće ili pre stade tu da posvedoči nešto. Ali, šta pčela danas tačno nađe u tom jednom kamenu ili na kamenu. Možda stade baš tu, jer nađe neku tajanstvenu svoju misao, neki smisao, neki još nečuveni ton, neki još ne oglašeni kosmički akord, ili čak jednu simfoniju celu o proleću. Ili je možda tu stala da vidi kao u jasnom ogledalu onaj svoj omiljeni odraz u kamenu. Da li se pre svega toga ipak umorila od svih cvetova, kao da se odmara od stresova ili šok rezova, jer ako je pčela ipak unapred dobro znala da joj od povlačenja nazad u košnicu preostaje da preleti najamnje hiljadu i jedan cvet danas. I zna li konačno ova pčela kuda dalje treba da krene. Da li su je izdala njena krila do tada prozirna i lagana, poslušna i vrlo pokretljiva. I zna li u čemu je svrha svih njenih potraga i pretraživanja. Možda je rešila pčela da baš tu malo više uživa ne radeći ništa. Šta je sve pohvatala sa svojim oštroumnim antenama, kakve sve signale upila i čega se sve osim osetne toplote sunčeve i svetlosti dnevne, a današnje nakupila. U znak kakvog pozdrava je tako ponosito izbacila svoju prednju levu nogu kao da je ruka kojom ipak pozdravlja one što joj prilaze bogobojažljivo iza leđa. Ne može se požaliti ova pčela da danas ispred nje nije bilo dovoljno hrane, dovoljno nektara i polena. Za dalje pokretanje glave i prsa ne može reći da joj je danas zafalila energija. I kao da je jedna od pčela koje skrivaju da i danas prenose korpe pune polena. Ova pčela kao da nema korpe, ili ih je vešto prikrila te se ne vide. Možda i nije jedna iz roda medonosnih pčela, čim je danas rešila da izbegne radno sletanje na hiljadu i jedan cvet. Možda je ipak rešila da danas više truda i rada treba posvetiti oprašivanju ne cveta, već kamena…