OPOROST…

Neizvesno jeste stvaranje

Ali ne i staranje

Kako sam danas stvoren

Kao parazit

Na grbači jednostavne tuđine

Dovoljno za mrskost i uskost

Suvišno za opravdanost i neukost

Otpadnik odrođen i suđen

Od strahovito loše i

Užasne svakodnevnice otuđen

Kao kost tuđa odbačen i tlačen

Perspektive lišene značenja

Uterivanje straha ili

Spoznaja sluđenosti svetske

Upropašćena dosada

Najživlja moguća pitanja

Tišina opštosti zamara

I sve lišeno damara razmišljanja

U nečemu pronaći lepotu smisla

Bušenje bitnosti opštenja

Silazak u polje nesaznajnog

Žalost nije nužno iskrena

Pitanje je vazda promašeno pitanje

Pitanje je patnja

Teškoća nepoznavanja prepreka

Pat pozicija

Identično kričanje viče –

Slova, slova, slova

Neosetno prekinut lanac odsutnosti

Govoriti o gluposti jedinstveno

Nije isto što i razmišljati o smrti

Odgovor počiva u mračnom džaku

U toj hrpi još neizrečenih slova

Ne zaboravi da šapneš

Samom sebi na uvo

Koliko oporosti u nameri da preživiš

I da se zbog ničeg ne postidiš…