![](https://covekjevidikbezkraja.wordpress.com/wp-content/uploads/2022/03/241675179_6260372954002733_4370060925787174030_n.jpg?w=960)
Neizvesno jeste stvaranje
Ali ne i staranje
Kako sam danas stvoren
Kao parazit
Na grbači jednostavne tuđine
Dovoljno za mrskost i uskost
Suvišno za opravdanost i neukost
Otpadnik odrođen i suđen
Od strahovito loše i
Užasne svakodnevnice otuđen
Kao kost tuđa odbačen i tlačen
Perspektive lišene značenja
Uterivanje straha ili
Spoznaja sluđenosti svetske
Upropašćena dosada
Najživlja moguća pitanja
Tišina opštosti zamara
I sve lišeno damara razmišljanja
U nečemu pronaći lepotu smisla
Bušenje bitnosti opštenja
Silazak u polje nesaznajnog
Žalost nije nužno iskrena
Pitanje je vazda promašeno pitanje
Pitanje je patnja
Teškoća nepoznavanja prepreka
Pat pozicija
Identično kričanje viče –
Slova, slova, slova
Neosetno prekinut lanac odsutnosti
Govoriti o gluposti jedinstveno
Nije isto što i razmišljati o smrti
Odgovor počiva u mračnom džaku
U toj hrpi još neizrečenih slova
Ne zaboravi da šapneš
Samom sebi na uvo
Koliko oporosti u nameri da preživiš
I da se zbog ničeg ne postidiš…