SMISAO PRAZNINE

U čemu je pravi smisao

Unapred izgubljenog praznog smisla

Dok čestice klize niz tišine

I ko to potiskuje tvoje sadržaje

Gušeći svaku kap uloženog napora

I čime će sada narušiti tok

Dok potez povlači iskazano, a

Crtu podvlači ono neiskazano

I tako prekraćujemo dosadu

Više drugima nego sami sebi

Kakva posebna vrsta obesmišljavanja

I ko će vratiti veru u smisao ljudima, a

Koji bez mnogo promišljanja

Raskopčavaju svoju prazninu

I to teškim osmesima

Ravnolinijski i krajnje monotono

U traženju sopstvene unutrašnje

Pokretačke sile, a

U svakoj tajni po jedna

Nedovoljnost se razotkrije

I nakon napora od besmisla

Ostane manje od uzaludnosti

Jednog iščezlog trena…